Prošli tjedan Institut za razvoj obrazovanja (IRO) pokrenuo je medijsku kampanju zagovaranja promjene zakonskog okvira s ciljem povećanja ulaganja u stipendiranje iz svih sektora društva. Naime, čisto administrativno prihvaćenje i površna provedba Bolonjskog proces, kao i  priprema za ulazak Hrvatske u program akademske mobilnosti u EU nije dovoljan napor kako bi Hrvatska uistinu uhvatila korak s obrazovnim standardima razvijenih zemalja Europe. Potrebno je prilagoditi i propise o stipendiranju.

Konkurentnost na tržištu znanja, odnosno studiranja,  neupitno iz godine u godinu poskupljuje troškove obrazovanja kako u zemlji tako i na stranim sveučilištima. Kao u svemu, tako i u vrhunskom školovanju, kvaliteta jednostavno košta i za očekivati je da će školarine u budućnosti nastaviti rasti. Sve više studenata traži alternativne načine pokrivanja tih troškova, a stipendije su svakako najatraktivnije.  Da bi stipendije svojom kvantitetom i kvalitetom doprinijele obrazovnom razvoju naših mladih i stvaranju Hrvatske kao „zemlje znanja“ potrebna je šira reforma zakonskih okvira.

Trenutno Pravilnik o porezu na dohodak propisuje novčani neoporezivi dio stipendija u iznosu od 1.600,00 kn, odnosno 4.000,00 u iznimnim slučajevima (koji, kako se navodi, nisu jasno definirani). IRO drži da ovakav zakon značajno ograničava mnoge potencijalne donatore u njihovoj odluci o visini dodijeljenih sredstava, odnosno da destimulira financiranje stipendija u zatraženoj i stvarno potrebnoj visini koja su znatno iznad propisanih iznosa. Ističu da danas pravna ili fizička osoba koja želi dodijeliti stipendiju za diplomski ili doktorski studij čija je cijena oko 35.000,00 kn, za državu, na ime doprinosa, poreza i prireza, mora izdvojiti dodatnih 33.000,00 kn – gotovo u visini  još jedne cijele stipendije. IRO stoga s pravom „predlaže da se u Pravilnik o porezu na dohodak uvede kategorija stipendija za diplomske i doktorske studije u Hrvatskoj i inozemstvu koje isplaćuju zaklade i koje moraju biti izuzete od oporezivanja“.

Usprkos tome što bi porezni stručnjaci mogli prigovoriti kako predložene promjene otvaraju prostora za manipulaciju poreznih obaveza, takve izmjene Pravilnika prije svega bi trebale biti generator  ulaganja u visokoobrazovni kadar potreban za kvalitetan društveni i gospodarski razvoj. Da li kratkoročni  ciljevi državnog budžeta smiju biti limit za dugoročno poticanje kvalitetnog i konkurentnog obrazovanja? Oporezivanje stipendija državi zapravo ne donosi mnogo, a oduzima previše. Moraju se stvoriti preduvjeti gdje bi se brojem i kvalitetom stipendija  inspiriralo društvo za postizanje izvan serijskih postignuća.  Jer stipendije su poticaj za trud, nagrada za najbolje, primjer za ostale. Stoga, medijska kampanja Instituta za razvoj obrazovanja ne smije ostati samo jednokratna crtica u dnevnom tisku, ona mora postati promotivna misija svih nas koji vjerujemo da visoko obrazovanje ne smije bit teret pojedinca, nego strateški izbor cijelog društva.